treća čakra

Treća čakra i mazohistička karakterna crta, otkrijte tajnu

Alternativa Duhovnost

Treća čakra je portal kroz koji se ulazi na mentalni nivo energetskog polja, gdje se formiraju uvjerenja, način razmišljanja, kritike prema sebi ili drugima. Ta uvjerenja su bazirana na osjećanjima, naročito na onima iz druge čakre: kako se osjećamo sa samim sobom. Nažalost, negativna i ograničavajuća uvjerenja se brže i dublje urežu u psihu nego ona pozitivna, a negativni glasovi znaju zauzeti, za većinu nas, ponajveći dio uma.

Treća čakra locirana je u predjelu solarnog pleksusa, predstavlja centar individualizacije i nezavisnosti. Treća čakra kaže: “Ja imam pravo da imam”. Zemlja i voda, elementi koji upravljaju prvom i drugom čakrom, vezani su silom gravitacije, kao i dijete do svoje druge godine koje je još u velikoj mjeri stopljeno s majkom.



U razdoblju od druge do četvrte godine muskularni sistem jača, vertikalno kretanje je razvijeno i samim tim i veća nezavisnost djeteta. Javlja se slobodna volja, specifične individualne želje i namjera da se te želje ostvare. Ovim centrom upravlja element vatre, koji je prvi (poslije zemlje i vode) od elemenata koji se kreće vertikalno.

Treća čakra i fizički organi

Na fizičkom planu, organi koji dobivaju energiju putem treće čakre su stomak, jetra i žuč, pankreas, slezena kao i cijeli mišićni sistem. Vatra probavljanja uistinu pretvara hranu u drugi oblik energije podoban za prehranu ćelija. Vatra transformira na fizičkom planu energiju iz jednog oblika u drugi (drvo u toplotu i svjetlost) i upravo se u trećoj čakri javljaju prve iskre transformacije u našim životima. Tu se rađa impuls za akciju, za promjenu i želju da stvorimo život kakav želimo.

Od fizičkih senzacija (prva čakra), preko potreba (druga čakra), stižemo do želje i impulsa za djelovanje (treća čakra). Svaka želja je bazirana na potrebi za nečim što nam nedostaje u našem unutrašnjem sistemu (hrana, kontakt, dodir…) U ovoj čakri mi krećemo u akciju za tim što nam je potrebno. Želji se pridružuje volja i mi krećemo ka tome sto želimo, ka nečemu što je u vanjskom svijetu, s namjerom da ga privučemo bliže sebi, imamo, ostvarimo… ispunimo nedostatak i prazninu u unutrašnjem svijetu.

Ovdje se rađa i ego koji nam omogućuje da se zauzmemo za sebe, za ono što hoćemo i da to uradimo na način na koji mi hoćemo. Uravnotežen ego je neophodan za zdravo funkcioniranje u ovom svijetu. On je medijator između unutrašnjeg i vanjskog svijeta, pri čemu daje taj dobro poznati osjećaj “sebe” kome se vraćamo nakon što donesemo iskustvo u svoju unutrašnjost, s ciljem integracije.

Kroz iskustvo riskiranja, eksploracije i nastojanja da slijedimo svoj impuls za djelovanjem u bilo kojoj sferi života, mi se susrećemo za uspjesima i porazima. Kada donesemo uspjeh u svoj unutrašnji svijet, mi osjećamo da možemo, dok u slučaju neuspjeha osjećamo nemoć i krah.

Mogu preživjeti uspjeh i neuspjeh

Kada se uz pomoć i podršku drugih vratimo na noge, pomislimo ponovo, u jednom trenutku, “ja mogu”. Mogu preživjeti i uspjeh i neuspjeh. Kroz ovakva različita iskustava ojačava se samopouzdanje kao i osjećaj moći.

posjedovanje položaja, materijalnih dobara i slično. Domaći i svjetski mediji su preplavljeni izvještajima na temu nasilja, političke, ekonomske ili vojne moći. Dominacija, viktimizacija, rat: sve se vrti oko toga tko je moćniji i tko će nadjačati drugog, bilo individualno, bilo kolektivno. Onaj tko je na vrhu, taj ima moć.

U individualnom, unutrašnjem svijetu ova borba se nastavlja: dominacija superiornih (jače razvijenih) aspekata naše ličnosti nad onima slabijima, koji nisu dobili šansu za razvoj (intelekt nad osjećajima). Sve ovo nema nikakve veze s onom pravom, unutrašnjom moći i unutrašnjim autoritetom. Moć počinje s onim što je sada i ovdje prisutno u našim životima.

Možda je to baš osjećaj bespomoćnosti. Prihvaćanje i priznavanje (samom sebi) tog stanja u kome se nalazimo bilo da je tuga, beznađe, neadekvatnost, itd. zahtjeva hrabrost, odnosno snagu i moć da se suočimo sa svojim slabostima i demonima.

Traženje pomoći i podrške je znak fleksibilnog ega, ljudskosti i poniznosti, a ne znak slabosti. Muškarci koji pokazuju svoje emocije su živa bića koja osjećaju, s velikim, moćnim srcima, a ne slabići koji zapravo žive život robota koji mora da kontrolira ili pak eliminira svoje emocije.

Simptom mazohističke karakterne strukture

Takav život zadaje duševni bol, gubimo sebe i pokušavamo da se stalno uklopimo u iskrivljene slike zajednice, bilo da je to na obiteljskom ili društvenom nivou. Gubimo kontakt sa svojim potrebama i sa svojim željama… prestajemo živjeti svoj život i svu snagu, psihičku i fizičku, usredotočujemo se na zadovoljenje želja drugih i uklapanje u opće vrijednosti postavljene od strane tko zna koga i tko zna kada.

Pri svemu tome naučimo trpjeti, udovoljavati drugima i gušimo vlastiti impuls, želju i volju. To je simptom mazohističke karakterne strukture. Ovaj karakter nastaje kada roditelj previše kontrolira i tako slama volju djeteta i njegovu potrebu za autonomijom, koja polako niče ali još uvijek nije dovoljno jaka da stoji na svojim vlastitim nogama.

karakter,

U tom slučaju podčinjavanje postaje jedini način opstanka u takvoj atmosferi. Tada se javlja i rascjep vanjskog i unutrašnjeg svijeta djeteta: vani se podčinjava, a iznutra pruža veliki otpor i šutke se protivi. Otpor postaje jedino mjesto gdje uporni karakter osjeća moć (unutrašnja dislokacija moći i autonomije koja se kasnije preslikava na okruženje).

Jedan od najkompleksnijih blokova

Tako nastaje jedan od najkompleksnijih blokova koji prouzrokuje veliku unutrašnju tenziju i pritisak. Ovo se često ogleda u nabijenom fizičkom tijelu, velikoj “tvrđavi” u abdominalnom pojasu, bilo u obliku masnog tkiva bilo kao nabijeni mišići.

Zbog česte kritike ili negiranja njegove želje i volje, uporni karakter ogromnu količinu energije koristi da zaustavi svoj impuls… jer zašto i pokušavati, kad nema šanse da dobijem to što hoću. Ovo uvjerenje postaje glavni način pristupa životu i lako je zaključiti da iz ove projekcije stvaramo svoju realnost koja dalje potvrđuje to uvjerenje.

Odatle i velika količina negativnosti, a pošto se uglavnom nalazimo u pasivnom stanju unutrašnjeg suprotstavljanja, preostaje nam da mrzimo svijet oko sebe, da kukamo i porazimo svakog tko iole želi pomoći.

Osjećate li unutrašnju atmosferu mazohističkog karaktera? Mnogo patnje koja rezultira iz unutrašnjeg konflikta, nedostatak zadovoljstva… drugim riječima, odustali smo od svog života i zaglavili u začaranom krugu gdje jedini način da preživimo jest da se više potrudimo, da teško radimo… “jer život je težak, i tu se ništa ne može.”

Bespomoćno stanje koje često vodi u zbunjenost, neodlučnost i depresiju. Slijepa ulica kod ovog karaktera je što ne vidi da postoji drugi način postojanja osim trpljenja. Moć nije stvar, moć je način, put da se dođe do željenog cilja. Moć izbora. Izlaz za ovaj karakter leži u istraživanju ambivalencije, pronalaženju impulsa, svog istinskog impulsa, a ne onog koji je bio nametnut od strane autoriteta i veće sile (odraslog).

Sram je osjećaj koji guši treću čakru

Dolazak u kontakt s bijesom, što je taj impuls bio zaustavljen nebrojeno puta u njegovom životu, dovest će ga do osjećaja velike tjeskobe, a potom srama kome je bio izložen jer je pratio svoj životni put (često i kažnjen).

Sram je osjećaj koji guši treću čakru kao i životnu silu osobe s ovakvom energetskom strukturom. Sram blokira energetski tok koji se kreće od nižih čakri i zaustavlja njegovu transformaciju u akciju. Kada smo posramljeni, stidimo se sebe samih kao i svog instinkta i zaključujemo da se ti impulsi moraju kontrolirati umom.

Sva spontanost i autentičnost nestaju iz života, a ono što ostaje je zadržavanje svega što bi se pokrenulo, unutra. Svako kretanje impulsa uzrokuje užasnu tjeskobu i ulažemo sve snage da impuls ne izađe na površinu. Što je sram veći, to se bespomoćnije osjećamo. Ključno za ovaj karakter je da otkrije gdje i kako poražava sebe i zaustavlja svoj život. Ono što su nekad drugi radili, mi sada radimo sami sebi, a da često toga nismo ni svjesni.

Iako možda neki od nas nisu imali ovakvu životnu priču, bilo u okviru obitelji ili za vrijeme školovanja, istražite mjesta unutar sebe gdje zaustavljate svoj impuls. Ako nije u trećoj čakri, pogledajte u drugu, petu, četvrtu, što znači u različitim aspektima svog života: odnosima, seksualnosti, izgovaranju svoje istine, kreativnoj ekspresiji, itd.

Kako se upoznajemo sa sljedećim strukturama, sve više ćemo nailaziti na slojeve i kombinacije različitih sistema obrane.