Viđanje istih automobila na cesti nakon razgledavanja novih automobila čest je primjer fenomena učestalosti.
Fenomen Baader-Meinhof, poznat i kao iluzija učestalosti, kognitivna je pristranost zbog koje nam se čini da se nešto pojavljuje posvuda nakon što smo to prvi put primijetili. Ovaj efekt proizlazi iz selektivne pažnje i potvrđujuće pristranosti: naš mozak fokusira i pojačava novu informaciju.
Što je zapravo fenomen Baader-Meinhof?
Jeste li ikad čuli novu pjesmu ili naučili novu riječ pa vam se onda činilo da je stalno čujete ili viđate posvuda? Možda biste to nazvali slučajnošću ili “znakom svemira”, ali zapravo postoji termin za ovu pojavu – fenomen Baader-Meinhof.
„Fenomen Baader-Meinhof je ideja da nešto vidite nekoliko puta, a zatim to počinjete primjećivati sve češće, i onda nalazite načine da potvrdite da je to ‘jedina istina’“, objašnjava terapeut Joseph Vacchiano. „Može se činiti da se nešto događa češće, dok je u stvarnosti riječ samo o tome da ste toga postali svjesniji”.
Psiholozi to najčešće nazivaju iluzija učestalosti. To se događa jer, jednom kad nešto dođe u naš fokus, naš mozak počinje to češće primjećivati. U većini slučajeva to ne znači da je podražaj stvarno češći – već samo da smo na njega usmjereniji, pa se čini da je puno prisutniji nego što zapravo jest.
Naziv “fenomen Baader-Meinhof” prvi je smislio čitatelj jednog minnesotskog dnevnika, nakon što je u kratkom vremenu više puta naišao na spomen ekstremističke skupine iz 1970-ih – Baader-Meinhof grupe. Ime se zadržalo, iako su psiholozi kasnije ovaj oblik pristranosti nazvali iluzijom učestalosti.
Kako to funkcionira: Psihologija iza učinka
Vidjeti istu stvar posvuda može djelovati kao osobni znak, ali zapravo je rezultat načina na koji mozak filtrira informacije. U igri su dva mentalna procesa: selektivna pažnja i pristranost.
Kod selektivne pažnje mozak se fokusira na određene informacije, dok zanemaruje ostale, dok kod pristranosti smo skloni tražiti i vjerovati informacijama koje podržavaju ono što već mislimo. Kad nešto primijetimo više puta, to nam potvrđuje da je uistinu češće.
Zablude
Ono što sada primjećujete uvijek je postojalo, samo vam prije nije bilo u fokusu. Ne radi se nužno o nečemu novom ili o samim novitetima, nego o bilo čemu na što obratite pažnju. Nije riječ o pukoj slučajnosti, već prije o načinu na koji mozak filtrira i oblikuje percepciju.
Fenomen otkriva kako mozak funkcionira – filtrira informacije, oblikuje mišljenja i odluke.
Može nas dovesti do pogrešnih zaključaka (npr. da je nešto češće, normalnije ili važnije nego što jest).
Također može pridonijeti efektu iluzorne istine – ponavljane informacije nam se čine istinitije.
Može li se kontrolirati ili spriječiti?
Ovaj efekt ne može se potpuno isključiti jer je dio načina na koji mozak prirodno funkcionira, ali njegov se utjecaj može smanjiti. Pomaže već samo primijetiti kada se događa i zapitati se je li nešto zaista učestalije ili tek obraćate više pažnje na njega.
Važno je pritom zadržati otvoren um i ne fokusirati se samo na jednu perspektivu, nego provjeravati izvore i tražiti informacije s više različitih mjesta. Umjesto da se oslanjate na dojmove, nastojte potražiti objektivne podatke. Sama svijest o postojanju kognitivnih pristranosti već pomaže razvijanju kritičkog razmišljanja.
Kritičko razmišljanje ima ključnu ulogu
Fenomen Baader-Meinhof, poznat i kao iluzija učestalosti, javlja se kada vam nešto što ste tek primijetili odjednom počne izgledati kao da je posvuda. Razlog tome nije povećana pojavnost, nego činjenica da je vaša pažnja sada usmjerena upravo na taj sadržaj.
Ova iluzija može utjecati na percepciju, odluke i uvjerenja, a njezin učinak posebno dolazi do izražaja u kombinaciji s algoritmima društvenih mreža. Upravo zato kritičko razmišljanje i svjesnost imaju ključnu ulogu u tome da spriječite da takav efekt oblikuje vaša vjerovanja i zaključke.
