Ayurvedska tradicija slavi ljudsku seksualnost ne samo zato samo zbog tjelesnog užitka već i zato što pojačava emocionalnu bliskost i uzajamno poštovanje, pa čak može i fizičkim sjedinjenjem dovesti pojedince do iskustva vlastite božanstvenosti.
Jedna sanskrtska riječ za seksualni odnos je sambhoga, koja okuplja samyaku (riječ koja znači održavanje ravnoteže) i bhoga (užitak). Dakle, u Ayurvedi seks i spolni odnos znače onu aktivnost kojom se održava ravnoteža i postiže seksualno zadovoljstvo. Od pamtivijeka se u Indiji slavila ljudska spolnost, a Ayurveda uključuje seks. Mudraci koji su nam davali svete Vede obično su bili oženjeni i seksualno aktivni obiteljski muškarci i žene sa supružnicima i djecom. Hinduistički bogovi također su prikazani kako uživaju u bračnom blaženstvu.
Iako Indija ima snažnu samostansku tradiciju, ne postoji zahtjev da osoba, da bi spoznala Božansko, mora suzbiti prirodne, biološki ukorijenjene instinkte. U drevnoj Indiji duše koje su se zavjetovale na spolnu apstinenciju u duhovne svrhe bile su malobrojne, oni su bili iznimka, a ne pravilo. Biti u celibatu bio je dobrovoljan izbor. Cilj Veda zasigurno nije bio pretvoriti ljudsko biće u bespolno biće u ime duhovnosti. Umjesto toga, ova nam tradicija može pomoći da cijenimo snagu naše urođene seksualnosti i nešto prijeko potrebno u današnjem svijetu – da tu seksualnost ublažimo mudrošću i umjerenošću.
Potraga za ultimativnom stvarnošću
Jedna riječ koja se u Indiji često poistovjećuje s celibatom je sanskrtski izraz brahmacharya. U doslovnom prijevodu to znači “potraga za ultimativnom Stvarnošću, Brahman.” Unutar vedske kulture brahmacharya predstavlja čednost u vrijeme duhovnog učeništva. U tom smislu to je celibat, ali na ograničeno vrijeme i za određenu svrhu. U ayurvedskom seksualnom kontekstu, brahmacharya također označava dobrovoljnu regulaciju seksualne energije i želja. U tom kontekstu brahmacharya znači vjernost u braku ili seksualnom partnerstvu; to znači monogamni, uravnoteženi i zdravi izraz seksualnosti između predanih partnera i ljubavnika.
U Ayurvedi se brahmacharya često usvaja kao način života i odnosi se na naše prihvaćanje sebe kao nešto više od običnih zvijeri pod kontrolom pomahnitalog seksualnog nagona. Umjesto toga, od nas se traži da slavimo svoju seksualnost i istovremeno prihvaćamo odgovornost da razumijemo i reguliramo svoj seksualni nagon. Prihvaćamo da je sama naša seksualnost dana od Boga. Dakle, riječ brahmacharya lijepo spaja suprotnosti seksualne popustljivosti i seksualne suzdržanosti.
Odgođeno zadovoljstvo, s druge strane, podrazumijeva nakupljenu sreću kroz samokontrolu, samopoštovanje i vježbu suzdržavanja i razlučivanja. Ono što se “razlučuje” je razlika između neposrednog zadovoljenja osjetila i radnji koje vode do krajnje slobode. Ovo je svjestan put ravnoteže i umjerenosti. Umjetnost i znanost božanskog vođenja ljubavi važan je aspekt zdravlja u ayurvedskoj tradiciji
