I dok se jedni svako jutro bude s jasnim sjećanjem na neobične noćne avanture, drugi tvrde da “nikada ne sanjaju”. No stručnjaci kažu – svi sanjamo, samo se ne sjećamo uvijek.
Snovi su oduvijek fascinirali ljude – od proroka i filozofa do suvremenih neuroznanstvenika. Iako znanost još uvijek nije razotkrila sve tajne svijeta snova, danas znamo mnogo više o tome kako i zašto sanjamo. No jedno pitanje i dalje intrigira mnoge: zašto se neki ljudi jasno sjećaju svojih snova, dok ih drugi zaborave već pri buđenju?
Svi sanjamo – ali ne pamtimo svi jednako
Prema istraživanjima, gotovo svi ljudi sanjaju više puta tijekom noći, osobito tijekom REM (Rapid Eye Movement) faze sna, kada mozak postaje izrazito aktivan. No sposobnost prisjećanja snova varira od osobe do osobe.
“Ljudi koji redovito pamte snove obično imaju višu razinu buđenja tijekom noći. Ta mikrobuđenja, iako kratka i često nesvjesna, povećavaju šanse da mozak zabilježi sadržaj sna u dugotrajniju memoriju,” pojašnjava dr. Ana Vulić, neurologinja specijalizirana za poremećaje spavanja.
Aktivniji mozak i osjetljiviji san
Studije su pokazale da osobe koje češće pamte snove imaju višu aktivnost u dijelu mozga koji se zove temporalno-parijetalni spoj – regiji povezanoj s obradom informacija, introspekcijom i svjesnošću o sebi. Također, njihova sposobnost reagiranja na vanjske zvukove dok spavaju može biti pojačana, što ih čini osjetljivijima na buđenja.
“Sanjari”, kako ih ponekad zovu, također često imaju lakši san ili se češće bude tijekom noći – što daje više “prilika” za pamćenje snova.
Uloga interesa i pažnje
Zanimljivo je da i osobna zainteresiranost za snove igra ulogu. Osobe koje vode dnevnike snova, razmišljaju o njima ili ih pokušavaju analizirati, češće ih i pamte. Fokusiranje na snove prije spavanja može pojačati sjećanje, kažu psiholozi.
“Pamćenje snova može se trenirati. Ako prije spavanja postavite namjeru da ćete se sjećati sna i držite dnevnik pored kreveta, s vremenom ćete ih češće pamtiti,” savjetuje psihologinja Ivana Petrović.
Hormoni i stil života također utječu
Na sposobnost pamćenja snova mogu utjecati i hormoni, stres, kvaliteta sna, pa čak i prehrana. Kofein, alkohol, lijekovi ili manjak sna mogu negativno djelovati na REM fazu sna, čineći snove manje prisutnima u svijesti nakon buđenja.
S druge strane, osobe koje spavaju duže i imaju stabilan ritam sna i buđenja često prijavljuju više sjećanja na snove.
Snovi nisu rezervirani za nekolicinu
Iako neki ljudi imaju urođenu sklonost ka sjećanju snova, to nije isključivo pitanje biologije. Kombinacija moždane aktivnosti, kvalitete sna, interesa i svakodnevnih navika oblikuje našu sposobnost da ujutro “ponesemo sa sobom” djelić noćne stvarnosti.
Svi sanjamo – no koliko od toga ponesemo sa sobom u svijet jave, često ovisi o našoj pažnji, navikama i spremnosti da slušamo ono što nam podsvijest želi reći.